foto1
foto1
foto1
foto1
foto1

5* - 5 sa zvezdicom

TV Apolo i Građanski list

Autor: Vladislava Rudić

Naučni esej - analiza medijskog dnevnika

Istraživanje je pokrenuto sa ciljem da utvrdimo koliko i na koji način su deca prisutna u medijima. Sedam nedelja sam pratila Apolo televiziju, počev od 11.10.2009.godine. Nakon toga istaživanje je nastavljeno u štampanim medijima, Građanski listi u trajanju od pet nedelja. Zejednička osnovica jesta ta što su ovi mediji sa lokalnom zonom pokrivenošću.

Televizija Apolo

Televizija Apolo je „ siromašna televizija“ koja nema tako kvalitetnu programsku šemu, a polje izveštavanja je skromno. Primarna funkcija Apolo televizije je informisanje građana. Imaju svega nekoliko autorskih emisija, ali su više zabavnog karaktera,fali istraživačkog rada i analitičnoti. Pratila sam celokupni program u proseku od dva do tri sata dnevno. S tim da u nedostatku emisija, često se puštaju reprize, tako da istu emisiju u toku sedam dana možete pogledati tri puta.

Kao jedinicu analize uzela sam temu, bilo da je tekstualna ili slikovita u zavisnosti od medija. Deca se često pominju samo u usputnim komentarima, kao ilustracija neke teme, ili njihovo prisustvo ima isključivo dekorativnu funkciju.

U toku informativnih emisija „Objektiv“ deca su pasivno predstavljena, tih nedelja aktuelne teme bile su u vezi sa grejanjem, tako da su pomenuti vrtići i škole. A u naredne dve nedelje, teme su bile u vezi  sa gripom, ali više su to bili savetima roditeljima kako da štite decu od zaraze. Za sedam nedelja deci nije bila upućena niti jedna informacija, kao da se u gradu nije održavala nijedna manifestacija u kojoj su deca učestvovala.U toku dva dana u centralnim informativnim emisijama deca nisu pomenuta ni u kom kontekstu.

Deca su tema jedina ako ima veze sa školama i to jedino ako se desilo nešto vredno pažnje, a stiče se utisak da se ništa slično tome nije dešavalo, jer nije ni bilo izveštaja, niti vesti. Dešavalo se nekoliko puta da u toku emisije u krolovima ide vest u vezi sa decom, a prezenter vesti to nije ni pomenuo. Ko zaključak može se izvući da takve vesti ili nisu važne ili su greškom zalutale u ovu informativnu emisiju( možda su ostale od juče).

Procentualno na ovoj televiziji najviše se emituju serije ( „Luna - sirena s Kariba“, „Karmelita“, „Pod suncem San Tropea“, „Buntovnici“). Specifična serija koju deca gledaju, (kad smo radili promocije po školama, svi klinci su rekli da rado gledaju ovu seriju), iako se ne pojavljuju njihovi vršnjaci, jeste serija „ Buntovnici“. Ona se emituje i po dva puta dnevno, ujutro je repriza, a popodne se puštaju redovne epizode. Takav je slučaj i sa ostalim serijama, koje s druge strane nisu ni namenjeni deci, niti deca imaju uloge u njima.

Kao akteri javljaju se u nekoliko priloga, ( reportaže sa Festivala uličnih svirača, proslava povodom obeležavanja 40 godina postojanja Osnovne škole „Kosta Tripković“). Ovde su deca predstavljena kroz igru, pevanje, imaju zabavljačku funkciju.

Reklame na televiziji Apolo su retkost, promovisanje auto-perionica, prodavnica bele tehnike, parfimerija, kozmetičkih salona, gde deca i ne mogu da imaju bilo kakvu funkciju.

Emisija koja se emituje utorkom u 16:15 pod nazivom „NS klinci“ jedina je emisija ovog tipa gde su deca subjekti, ali i objekti, starosna granica je oko 8-9 godina. Sve teme su prilagođene njima, ujedno su i sagornici. Pohvalno je to što se emituje u „udarnom“ terminu, kada klinci dođu iz škole ili vrtića. Nije urađena po modelu emisije za decu koju više gledaju roditelji. Zaista je za mališane i krajnje je prilagođena tom uzrastu.

Građanski list

Od ukupno 5 brojeva „Građanskog lista“, deca su se spomenula u četiri broja. U jednom broju tema deteta je izostala.
Jedna od rubrika je jesu gradske vesti gde se daje spisak rođenih beba, naslov je atraktivan ( „Loliti Dečak“, „Devojčice-dečaci 14:4“), a od opreme uvek postoji  fotografija.

Sledeća stalna rubrika je u vezi sa sportom, na svakoj poslednjoj stranici novina, kao medijska inicijjativa, pokrenuta je ova akcija promocije sporta među klincima. Svaki dan se predstavlja po jedan omladinski klub (košarka, rukomet, odbojka, fudbal), i pozivaju se novi članovi. Oprema teksta je dobra, u proseku tekst ima oko pet fotografija, na kojima su iskljičivo deca koja treniraju u tom klubu. Jedina zamerka je to što u celom tekstu nema niti jedne izjave klinaca koji trenitaju, samo se pominju, na slikama su, a trener daje izjave. Ne može se izvesti zaključak da deca ovde imaju dekorativnu funkciju, oni su učesnici, o njima se radi i njima je namenjena tema i akcija, ali se njihov glas ne čuje.

U pet tekstova deca se pominju kao objekti ( teme su u vezi sa školama, prodajom pirotehničkih sredstava uoči Nove godine, hipoteka nad zemljištem na kojem postoji škola). Ovi tekstovi nisu upućeni deci, iako se bave njima, već više imaju informativnu funkciju za odrasle. A pojam „dete“ je iskorišćen radi dekoracije i valjanog primera.

U rubrici „gradske vesti“ 4 puta su pomenuta decu i njihovo učešće ne raznim manifestacijama, akcijama („Kako reciklirati“, list je redovno izveštavao na ovu temu, uvek je bila fotografija dece koja učestvuju na tim akcijama).

Zaključak

Pojam deteta u ova dva medija je i dalje „misaona imenica“. O njima se ne izveštava niti su deca  zanimljiva tema. Jedino su dobar primer za izazivanje simpatija, ili su pokazatelji na određeni problem u društvu. Najčešće su ilustratori, i to pozitivni, jer deca jedino umeju da se igraju i da pevaju, problemi u dečijem svetu ne postoje jer su oni još uvek „ mali“. Tema dece je nepravedno zapostavljena.

Televizija „Apolo“ ne posvećuje dovoljno pažnje deci, može se reći da ona nisu sfera interesovanja uređivačke politike medija. Kao lokalna televizija nema ni materijalne mogućnosti za licencirane dečije emisije, ali sa druge strane velika je mana što se ne bave temom dece, sem jedne autorke emisije „NS Klinci“. O deci se jedino izveštava ako je ugroženo njihovo zdravlje (slučaj novog gripa), ili posluže kao ilustacija u vezi sa temama škole, obrazovanja. U svakom drugom smislu, decu samo imaju „dekorativnu“ funkciju, često posluže kao neki sažaljivi primer, više usputno prikazan.

S druge strane „Građanski list“ ili od skora „Nacionali građanski“( promena imena se desila u vreme moje analize), posvećuje više pažnje temi deteta u odnosu na televiziju, ali isto tako nedovljno, jer su to uvek iste teme i rubrike. Po gruboj proceni novine imaju  više tekstova u kojima se deca pominju.