Da li znate da su u Novom Sadu prestala da rade dva najveća i nekada najposećenija bioskopa, čuvena "Arena" i "Jadran". I u ostalim gradovima bioskopi polako gube svoju čar, jer su njihove sale stalno prazne. Ali, zašto se to dešava?
Još davno, kada su vaše bake i deke bili mladi, njima je odlazak u bioskop bio glavna zabava. Tada je bilo „in“ kada momak izvede devojku u bioskop, kupi kokice i onda zajedno uživaju u gledanju dobrog filma. Kako je na bioskope bila velika navala, na primer kada bi se prikazivao neki veliki holivudski hit sa Merilin Monro ili Džonom Vejnom u glavnim ulogama, pojavilo se i zanimanje - tapkaroš. Tapkaroši su kupovali mnogo ulaznica, i onda su ih, jedan sat pre projekcije, prodavali po višim cenama. Za filmove su štampani i programi u vidu letaka, na kojima je prepričan sadržaj, pobrojani glumci i stvaraoci, kao i fotografije iz najzanimljivijih delova filma. Mnogi su to kupovali ili čak sakupljali.
Filmovi na DVD izdanjima, pojava „kućnih bioskopa“, kao i kupovina piratskih CD-a kod uličnih prodavaca, doveli su do zatvaranja bioskopa. Svima je postalo lakše da sačekaju da se film pojavi na disku i da ga pogledaju kod kuće, nego da posete bioskopsku salu. Ipak, veliko bioskopsko platno i zvučni efekti u dvorani pružaju mnogo veći užitak od gledanja filma kod kuće. Najveći doživljaj odlaska u bioskop jeste premijera ili prvo prikazivanje filma u nekom gradu. Zamislite to? Nakon odgledanog filma, pred vama se pojave i poklone glumci, pa imate osećaj da su sišli sa platna samo radi vas, željni vaših osmeha i aplauza. A danas tim glumcima nema ko da aplaudira. Zato, razmislite sledeći put kada budete kupovali DVD kod uličnih prodavaca. Možda je bolje da pozovete druga ili drugaricu i odete u najbliži bioskop u vašem mestu. Film je umetnost, ako želimo da negujemo kulturu, nemojmo doyvoliti da nestane čarolija bioskopa.