foto1
foto1
foto1
foto1
foto1

5* - 5 sa zvezdicom

U šta su verovali stari Sloveni?

  

Sigurno ste slušali mnogo o bićima iz grčke i rimske mitologije. Možda niste znali da je i na prostorima gde mi danas živimo vera u mitove bila deo svakodnevnog života sve do srednjeg veka i pokrštavanja Slovena. To se zvalo paganstvo.

Sloveni nisu imali crkve ni hramove, već su se svojim bogovima molili u šumskim svetilištima gde su pravili drvene i kamene statue. Bogovi kod Slovena se razlikuju od ostalih po tome što se veliki broj njih predstavlja sa više glava. To su, na primer, Svetovid koji je prikazan kao četvoroglav, Triglav kao troglav, Simaragl je sedmoglav. Ovi brojevi imaju svoj poseban smisao, pa četiri glave Svetovida predstavljaju četiri strane sveta.

Naravno, neki od bogova u koje su Sloveni verovali imali su i po jednu glavu. To su Perun, bog neba i vremenskih nepogoda; Dabog, bog sunca i kiše; Vesna, boginja proleća i drugi. Vesna je bila najomiljenija boginja među ljudima, jer je donosila radost. Neki od običaja kojima je Vesna u narodu slavljena bili su kićenje dece vrbinim resama, kačenje zvončića oko vrata, farbanje jaja u crvenu boju. Ako vam ovi običaji zvuče poznato, to je zato što su oni i danas zadržani u crkvenim praznicima.

Pored božanstava stari Sloveni su verovali i u mnoga druga mitska bića o kojima su kružile razne legende, i mnoge od njih su se hiljadama godina prenosile „sa kolena na koleno“ i došle do nas kao deo kulturnog nasleđa. Svi vi ste čuli za vampire, upravo oni su najpoznatija bića nastala u slovenskoj mitologiji. Zanimljivo je da je vampir jedina reč iz srpskog jezika koja se koristi u svim svetskim jezicima. Nasuprot vampira koji su bili zli likovi slovenske mitologije, negde daleko u planinama živele su vile. Verovalo se da su to lepe devojke, zlatne kose, sa krilima i da mogu da se pretvaraju u razlilčite životinje. Teško su praštale uvrede, a potčinjavale su se samo onom ko uspe da im skine odeću, a ako bi im neko oduzeo krila pretvarale bi se u obične žene. Od ženskih mitoloških bića verovalo se i u karakondžule. To su noćni demoni sa likom starice sa velikim noktima i gvozdenim zubima i rogovima.